Sv. Vianney o plesu

plesSvako malo netko me upita: “Kakva se šteta može dogoditi ako se netko zabavi nakratko? Ne činim zlo nikome; ne želim biti ni postati pobožan! Kad ne bih odlazio na plesove, živio bih na ovome svijetu poput nekog mrtvaca!”

Moj dobri prijatelju, u krivu si. Ili ćeš biti pobožan, ili ćeš biti proklet. Što je pobožna osoba? Nije to ništa drugo doli osoba koja izvršava svoje dužnosti kao katolik. Ti tvrdiš kako neću postići ništa govoreći ti o plesovima i da se nećeš u njih upuštati ništa manje ili više. Opet si u krivu. Ignoriranjem ili preziranjem uputa svog pastira, zazivaš na sebe osudu Božju, a ja ću postići poprilično puno za izvršavanje svojih dužnosti. Na času moje smrti, Bog me neće pitati jesi li ispunjavao svoje dužnosti, već jesam li te poučio što moraš činiti da ih ispuniš. Ti također tvrdiš da također nikad neću slomiti tvoj otpor do razine da povjeruješ kako postoji opasnost u zabavljanju, makar nakratko. Ne želiš vjerovati da tu postoji opasnost? Pa, to je tvoja stvar. To ne bi trebalo iziritirati tvoga pastira u izvršavanju njegovih dužnosti. Ali ti ćeš reći da Božje zapovjedi ne zabranjuju ples, kao ni Sveto Pismo. Vjerojatno ih nisi proučio dovoljno detaljno. Prati me na trenutak, i vidjet ćeš kako nema Božje zapovjedi koju se plesom i zabavom ne krši, niti sakramenta koji se njima ne profanizira.

Znaš kao i ja kako se u ovakve slučajeve razbibrige i divlje ekstravaganze ne upušta tokom običnih vremena, već nedjeljama i posnim danima. Što će onda mladić ili djevojka činiti kada odu na plesove? Kakvu će ljubav oni imati prema Bogu? Njihovi će umovi biti u potpunosti obuzeti sa pripremama da privuku ljude s kojima će se sretati. Pretpostavimo da se žele pomoliti, kako će to učiniti? Ta, samo Bog to zna. Uostalom, kolika se ljubav za Boga može gajiti od ljudi koji dišu i žive samo za ugode i stvorenja kojima su okruženi? Moraš priznati, nemoguće je ugoditi i Bogu i svijetu. Takvo što jednostavno ne ide.

Bog zabranjuje psovke. Ali! Kakve svađe, kakve kletve i kakve hule se izriču kao posljedica ljubomore između mladih ljudi na takvim susretima? Zar niste često primijetili rasprave ili svađe tamo? Tko bi mogao nabrojati sve zločine koji su počinjeni na takvim dijaboličnim susretima?

Nisu li upravo takvi susreti oni koji najnasilnije kušaju ljude protiv svete krijeposti čistoće? Gdje drugdje se osjetila tako snažno upravljaju prema ugodnim uzbuđenjima? Ako se približimo tome malo više, ne bismo li trebali skoro pa umrijeti od prestravljenja kada svjedočimo svim zločinima koji se tamo čine? Upravo tamo sam Đavao tako bijesno podgrijava vatru nečistoće u srcima mladih ljudi, kako bi ih udaljio od milosti krštenja. Ne pokorava li upravo tamo sam Pakao više duša nego bi mogao i poželjeti? Ako, unatoč nedostatku prilika i pomoći molitve, kršćanin ima poteškoća sa čuvanjem čistoće srca, na koji bi način mogao sačuvati tu vrlinu u središtu tolikih izvora koji su sposobni da ju unište.

“Pogledaj”, govori Sveti Ivan Zlatousti, “na ovu svjetovnu i poletnu mladu ženu, ili čak na ovaj gorući trag dijabolične vatre koji, poradi njene ljepote i odjeće, pali u srcima mladića vatru pohote. Zar ih ne vidiš kako nastoje šarmirati jedni druge svim oblicima trikova i dosjetki? Broji, nesretni griješniče, ako možeš, broj loših i opasnih misli, svojih zlih želja i svojih griješnih djela. Zar ne čuješ tamo tolike zvukove koji gode tvojim ušima, koji pale i izgaraju srca, i od njih stvaraju vatre besramnosti?”

Zar tamo, moja draga braćo, ne piju dječaci i djevojčice sa samog izvora zločina, koji će, poput oluje ili rijeke koja navaljuje preko svog korita, razvaliti, uništiti i otrovati svu svoju okolinu? Samo idite, besramni očevi i majke, odite u Pakao gdje vas čeka samo bijes Božji, vas i sva vaša djela kojima ste pustili svoju djecu da tako riskiraju. Samo odite, neće puno trebati da vam se djeca pridruže, jer ste im učinili put očitim. Brojite godine koje su vaši dječaci i djevojčice potrošili, prije nego vam Sudac da račun za vaše živote, i otkriti ćete da je vaš pastir imao razlog za upozorenja na ova dijabolična djela.

Ah, kažete, pretjeruješ, činiš stvar većom nego ona jest!

Pretjerujem? U redu, onda. Slušajte. Jesu li Sveti Oci Crkve pretjerivali? Sveti Efrajim nam govori kako je ples uništenje djevojaka, sljepilo mladića, žalost anđela i užitak demona. Dragi Bože, zar itko može imati oči tako zasljepljene do te razine, da će pomisliti kako u takvim djelima zaista nema opasnosti, dok je to kroz svo vrijeme uže kojim Đavao povlači najviše duša u Pakao? … Izvolite, jadni roditelji, slijepi i izgubljeni, izvolite i prezrite ono što vam vaš pastir govori! Izvolite! Činite kao što ste do sad činili! Poslušajte sve i ne izvucite nikakvu korist! Nema štete u tome? Recite mi onda, čega ste se odrekli na dan krštenja? Pod kojim ste uvjetima kršteni? Zar to nije bilo pod uvjetom prisege pred licem Neba i zemlje, u prisutnosti Isusa Krista na oltaru, da ćete se odreći Sotone, i svih djela njegovih, i svega sjaja njegova, kroz puninu svog života – ili da ćete se, drugim riječima, odreči grijeha, ugoda i ispraznosti svijeta?

Zar to nije bilo jer ste obećali da ćete slijediti korake raspetoga Boga? U tom slučaju, zar to nije istinsko kršenje obećanja danih na krštenju, kao i profaniziranje Sakramenta milosti? Zar to nije i profaniziranje Sakramenta Potvrde, kroz razmjenu Križa našega Gospodina Isusa Krista, kojeg ste naslijedili, za ispraznu haljinu, poradi posramljenja od toga Križa, koji je trebao biti vama na slavu i vašu sreću?

Sveti Augustin nam govori da se oni koji odlaze na plesove i zabave uistinu odriču Isusa Krista kako bi se prepustili Đavlu. Kako li je strašna ta stvar! Potjerati Isusa Krista, nakon što smo ga primili u svoja srca! “Danas”, govori sveti Efrajim, “oni se sjedinjuju sa Isusom Kristom, a sutra sa Đavlom.” Koji je Juda ona osoba koja, nakon što primi Isusa Krista, odlazi prodati Ga Sotoni na takvim okupljanjima, gdje će se sjediniti sa svim što je najopakije! A kad je riječ o Sakramentu Pokore, kakve li su to suprotnosti u takvom životu! Kršćanin, koji bi nakon jednoga grijeha trebao provesti život u pokori, razmišlja samo o prepuštanju svjetovnim užitcima! Koliki brojni profaniziraju Sakrament Posljednjeg Pomazanja čineći neumjesne kretnje nogama, rukama, pa i cijelim tijelom koje će jednoga dana biti pomazano svetim uljem. Nije li i Sakrament Svetoga Reda uvrijeđen načinima na koji se instrukcije pastira shvaćaju? A tek kad dođemo do Sakramenta Ženidbe… Kakve se nečistoće promišljaju u takvim združenjima? Čini se da je sve prihvatljivo. Koliko slijep netko mora biti da pomisli kako u tome nema štete…

Sabor u Aix la Chappeleu zabranjuje plesove, pa i na vjenčanjima. A sveti Karlo Boromejski, milanski nadbiskup, daje tri godine pokore bilo kome tko je plesao, a ako se tome vratio prijetila bi mu ekskomunikacija. Ako u tome nema štete, zar su Sveti Očevi i Crkva u krivu? Tko tvrdi da u tome nema štete? To može biti samo slobodoumnik, ili poletna i svjetovna djevojka koja pokušava umiriti i opravdati svoju savjest najbolje što može. No, postoje svećenici, kažete, koji ne govore o tome u ispovjedima. Ah! Ne znam postoje li svećenici koji su toliko slijepi, ali sam siguran da oni koji traže takve lagodne svećenike traže putovnicu koja će ih odvesti u Pakao. Što se mene tiče, kad bih ja otišao na plesne zabave, ne bih trebao tražiti odrješenje bez istinske namjere da se na njih ne vraćam.

Poslušajte svetog Augustina i viditi ćete je li ples dobra stvar. On nam govori: “ples je uništenje duša, izvrnuće svih pristojnosti, sramni spektakl, javno priznanje zločina.” Sveti Efrajim ga naziva “uništenjem dobrih morala i njegovanjem prijestupa.” Sveti Ivan Zlatousti: “Škola javnog oskvrnuća nevinosti.” Tertulian: “Hram Venerin, dom besramnosti i utvrda svih korupcija.” “Eno djevojke koja pleše”, govori sveti Ambrozije, “ali ona je kćer preljubnice, jer kršćanska žena bi poučila svoju kćer čednosti, ispravnom osjećaju sramežljivosti, a ne plesu!”

Doista! Koliko mnogo mladih ljudi ima koji otkako odlaze na plesove više ne prilaze Sakramentima, ili ako to čine samo ih profaniziraju! Koliko mnogo jadnih duša ima koji su u tome izgubili svoju pobožnost i svoju vjeru. Koliki mnogi nikad neće otvoriti svoje oči.

Komentari